Kada sam danas izašao sa sastanka s Samirom Šibonjićem, ministrom privrede Zeničko-dobojskog kantona, u glavi nisam imao samo bilješke s još jednog službenog razgovora. Više sam razmišljao o jednom drugom licu Bosne i Hercegovine, koje se izvana često ne vidi dovoljno jasno: o Bosni i Hercegovini koja radi, proizvodi, pokušava se obnavljati i ne želi svoju budućnost prepustiti samo uskom prostoru političkih rasprava.
Bosna i Hercegovina se najčešće opisuje kroz tri teme: historiju, politiku i turizam. Sve tri su važne. Ali kada se zemlja svede samo na te tri teme, nešto drugo nestane: proizvodna memorija. Fabrička disciplina. Tehnički ljudi. Industrijska navika. Izvozni refleks. Položaj koji istovremeno gleda prema srednjoj Evropi, Jadranu i unutrašnjem balkanskom tržištu.
U tom smislu, Zeničko-dobojski kanton nije običan kanton. Meni on više liči na radionicu Bosne i Hercegovine nego na njen izlog. Izlog može biti sjajniji, ali posao se često završava u radionici.
To nije samo lijepa metafora. U 2024. godini izvoz Zeničko-dobojskog kantona iznosio je oko 2,126 milijardi KM, a uvoz oko 2,194 milijarde KM; pokrivenost uvoza izvozom dostigla je 96,9%. Iste godine izvoz prerađivačke industrije iznosio je oko 1,935 milijardi KM. U zemlji u kojoj je vanjskotrgovinska ravnoteža osjetljivo pitanje, to nisu sporedni podaci. To su podaci koji govore nešto o karakteru regije.
Zato bi bilo pogrešno gledati Zeničko-dobojski kanton samo kao regiju koja čeka investicije. Ovo je regija koja već radi, proizvodi, izvozi i poznaje vanjska tržišta. Za investitora prva razlika počinje upravo tu. Kada se procjenjuje neka lokacija, nisu dovoljni prazna zemljišta, niži troškovi rada ili rečenice o poticajima. Treba gledati radnu memoriju mjesta.
Da li ljudi razumiju proizvodnju? Narudžbu? Rok? Kvalitet? Izvoznog kupca? Jesu li to stvarne riječi s terena ili samo riječi iz prezentacije? Prednost Zeničko-dobojskog kantona je upravo u tome. Kanton ne pokušava učiti industriju od nule. On dolazi iz industrije.
Ono što me danas najviše zanimalo bilo je sljedeće: može li se ta proizvodna memorija susresti s novom tehnologijom?
Stara industrija i nova tehnologija često se predstavljaju kao dva odvojena svijeta. Međutim, ako se pravilno postave, one se mogu dopunjavati. Tehnološki centar bez fabričke memorije može ostati apstraktan. Industrija bez kontakta s tehnologijom može ostati previše oslonjena na prošlost. Prilika Zeničko-dobojskog kantona je da ta dva svijeta dovede za isti sto.
Najveća prilika Zeničko-dobojskog kantona jeste da staru industriju i novu tehnologiju ne postavi kao rivale, nego kao dva dijela iste priče.
U tom pravcu već postoje konkretni koraci. Prema službenim objavama vezanim za odluku Vlade ZDK o razvoju IT/AI hubova za 2026. godinu, IT/AI hubovi su uspostavljeni u Zenici, Zavidovićima i Maglaju, novi hub je planiran u Kaknju, a cilj je da se širom kantona proširi pristup digitalnim resursima, znanju i poslovnim prilikama 21. stoljeća. U istim objavama navodi se da ti prostori služe kao mjesta okupljanja mladih profesionalaca, freelancera i kompanija iz oblasti informacionih tehnologija i umjetne inteligencije, kao i za programe edukacije, mentorstva i poslovnog umrežavanja.
Kanton i REZ agencija su za 2026. godinu izdvojili i 105.000 KM za obrazovanje odraslih za potrebe IT/AI tržišta rada. Taj iznos sam po sebi ne mijenja svijet. Ali pokazuje pravac namjere: tehnologija se ne tretira samo kao konferencijska tema, nego kao dio stvarne transformacije radne snage.
Još važnije, ovdje nije riječ samo o tome da mladi ljudi nauče programirati. Digitalna transformacija javnog sektora također je na stolu. U službenoj objavi od 15. jula 2026. posebno je naglašeno jačanje digitalnih kompetencija zaposlenih u javnoj upravi i privrednom sektoru, edukacija državnih službenika za korištenje informacionih tehnologija i alata zasnovanih na umjetnoj inteligenciji u svakodnevnom radu, te cilj stvaranja efikasnijih javnih procesa.
To ne treba potcijeniti. Na Balkanu investicionu klimu ne određuju samo zemljište, porezi ili cijena rada. Brzina birokratije je također investicija. Koliko dugo predmet stoji, koliko je proces vidljiv i pratljiv, koliko javne institucije koriste digitalne alate — sve to direktno utiče na odluku investitora.
Moj utisak sa današnjeg sastanka bio je da u Zeničko-dobojskom kantonu, barem u nekim oblastima, ima manje atmosfere “sačekajmo da vidimo”, a više pristupa “kako ovo možemo ubrzati?”. U zemlji sa složenom administrativnom strukturom kao što je Bosna i Hercegovina, to nije mala razlika. Ponekad investicionu ideju ne povećava samo poticaj, nego brzina kojom sagovornik ozbiljno shvata temu.
Zeničko-dobojski kanton ne treba opisivati velikim izložbenim rečenicama. Njegova snaga nije u sjajnoj urbanoj slici, nego u proizvodnoj memoriji, logističkom položaju, industrijskim zonama, sajamskoj kulturi i volji da se otvori prema tehnologiji.
Zato je Zeničko-dobojski kanton bolje čitati kao novi proizvodni i tehnološki prolaz Balkana.
Ako tražimo uspješan svjetski primjer koji može poslužiti kao referenca, bolja usporedba nisu modeli spektakularnih gradova, nego Brainport linija oko Eindhovena. Brainport Eindhoven se opisuje kao jedna od snažnih evropskih inovacijskih regija u kojoj javne vlasti, industrija i institucije znanja blisko sarađuju, a industrijsko naslijeđe se povezuje s visokom tehnologijom i kulturom zajedničkog ulaganja.
Naravno, Zeničko-dobojski kanton danas ne tvrdi da je Brainport. Ali ako se bude kretao u pravom smjeru, može postati balkanski investicioni pravac koji povezuje proizvodnu kulturu s tehnološkim centrima, inkubatorskim strukturama, industrijskim zonama, sajamskom ekonomijom i digitalnijim javnim procesima. Dobitak za kanton ne bi bio samo veći ulazak kapitala. To bi značilo kvalitetnija radna mjesta, veću sposobnost zadržavanja mladih talenata u regiji, proizvodnju s višom dodatnom vrijednošću i uvjerljiviju ekonomsku priču pred međunarodnim investitorima.
Položaj je ovdje posebno važan. Koridor Vc opisuje se kao glavna sjever-jug ruta koja počinje u Budimpešti, prolazi preko Osijeka i Bosne i Hercegovine kroz Doboj, Zenicu, Sarajevo i Mostar, te završava u hrvatskoj luci Ploče.
Put nije samo put. Ponekad je to fizički oblik ekonomske namjere. Kada se neko mjesto poveže, ne kreću se samo vozila. Kreću se kapital, kupci, dobavljači, sajmovi, radna snaga i vrijeme. Zbog toga Zeničko-dobojski kanton može postati sve važniji za kompanije koje traže proizvodnju blizu evropskog tržišta, investitore koji u Balkanu traže agilniju industrijsku infrastrukturu i kapital iz Zaljeva koji traži razumljive, sigurne prostore rasta.
Ovdje nije poenta gledati kanton iz perspektive samo jedne zemlje. Postojeće trgovinske veze i kulturna bliskost s Turskom dodaju prirodnu prednost, ali potencijal Zeničko-dobojskog kantona širi je od toga. Njegova stvarna vrijednost leži u mogućnosti da postane funkcionalna tačka povezivanja između evropskog tržišta, balkanske proizvodne linije, jadranskog pravca, srednjoevropske logistike, kapitala iz Zaljeva i regionalnih trgovinskih mreža.
Ponovno jačanje ZEPS-a važno je u istom kontekstu. ZEPS 2026 održat će se u Zenici od 2. do 5. septembra 2026. godine, a u okviru sajma planirani su B2B susreti koji učesnicima trebaju pomoći da pronađu nove kupce, dobavljače, partnere i investicione kontakte iz regije Zapadnog Balkana i šire. Platforma obuhvata oblasti poput prodaje, zastupanja, transfera tehnologije, istraživanja i razvoja, zajedničkih ulaganja i finansiranja.
Sajam sam po sebi ne stvara ekonomiju. Ali ako se postavi u pravo vrijeme, u pravom gradu i na stvarnoj industrijskoj memoriji, on u glavi investitora otvara važno pitanje: “Da li se ovdje nešto pokreće?”
Moj današnji odgovor bio bi: da, nešto se pokreće. Ali vrijednost tog pokreta zavisit će od toga da li će se pretvoriti u sistem, a ne samo u događaj.
Industrijske zone su važan dio tog sistema. U službenim izjavama navodi se da na području ZDK postoji 22 industrijske zone, te da Vlada želi graditi infrastrukturu za postojeće firme i stvarati bolje preduslove za dolazak novih investitora.
Ni turizam ne treba zanemariti. Zeničko-dobojski kanton se na prvi pogled najčešće ne predstavlja kao klasična turistička destinacija. Upravo zato je njegov potencijal zanimljiv. Planine, rijeke, ruralne rute, zdravstveni i prirodni turizam mogu se svjesnije pakovati za evropske posjetioce i posjetioce iz Zaljeva. Federalna statistika pokazuje da su noćenja stranih turista porasla sa 24.513 u 2021. na 55.634 u 2024. godini.
Za kapital iz Zaljeva atraktivnost regije nije samo u investicionom dosjeu. Važno je i da se mjesto može posjetiti s porodicom, da djeluje sigurno, kulturno razumljivo i pogodno za dugoročniji odnos. Budućnost Zeničko-dobojskog kantona zato nije samo priča o fabrikama, sajmovima i cestama. Ona može biti i priča o regiji u koju se može ulagati, ali u kojoj se može i živjeti.
Bosna i Hercegovina se dugo izvana opisivala uglavnom kroz svoje probleme. Te probleme ne treba negirati. Ali svesti jednu zemlju samo na njene probleme također je nepravda. Mjesta poput Zeničko-dobojskog kantona pokazuju drugačiju Bosnu i Hercegovinu: onu koja radi, razmišlja, proizvodi i ostaje otvorena za obnovu.
To je bio najjasniji osjećaj koji sam ponio sa današnjeg sastanka: postoji još jedna Bosna i Hercegovina koja čeka da bude ispričana. Manje turistička, manje romantična, manje politička; ali produktivnija, konkretnija i investiciono ozbiljnija.
Hoće li ova priča uspjeti zavisit će od nekoliko stvari. Hoće li industrijske zone postati zaista investitorima prijateljska infrastruktura? Hoće li se IT/AI centri povezati s industrijom? Hoće li digitalizacija i AI edukacije u javnim institucijama ubrzati svakodnevni rad administracije? Hoće li ZEPS biti pun samo tokom sajamskih dana ili će postati platforma koja tokom cijele godine stvara poslovne odnose? Hoće li međunarodni investitori ovu regiju vidjeti samo kao “nisku cijenu” ili kao novu tačku povezivanja proizvodnje, tehnologije i logistike?
Odgovori će se vidjeti vremenom. Ali već danas se može reći jedno: Zeničko-dobojski kanton nije sporedna bilješka za one koji žele ozbiljno govoriti o budućnosti Bosne i Hercegovine.
Na karti može izgledati malo. Ali zbog svoje industrijske memorije, položaja na evropskom pravcu, priprema za digitalizaciju javnog sektora, IT/AI koraka, sajamske kulture i potencijala otvaranja prema međunarodnim investicionim krugovima, zaslužuje pažljiviji pogled.
Ponekad se budućnost jedne zemlje ne vidi u velikim rečenicama glavnog grada, nego u tišoj i konkretnijoj pripremi njenih industrijskih gradova.
Zeničko-dobojski kanton mi je danas pokazao dio toga.
Napomena o izvorima
Ekonomski podaci i institucionalne reference u ovom tekstu zasnovani su na javno dostupnim statističkim podacima, službenim objavama Zeničko-dobojskog kantona, informacijama o sajmu ZEPS 2026 i javnim materijalima Brainport Eindhovena.
Pratite na:
Substack | LinkedIn | Instagram | Threads | X | Reddit | Facebook | Bluesky | NSosyal